Harajuku – razjasnjenje pojmova koje cu koristiti na stranici.

Article that gives a better understanding of the media terms “Harajuku style” and “Harajuku girls” and offers a new approach to the term “Harajuku” by classifying it into three different types: subcultures, fashion styles and street fashion. By describing and clarifying these types I’m explaining the terminology I’ll be using in my next articles; Japanese subculture styles, Japanese fashion styles, Japanese street fashion, Harajuku culture.

U zapadnim medijima provlače se različiti nazivi vezani uz japansku uličnu modu i subkulturne stilove, no jedan je ipak konstantan i dan danas unosi zbrku, to je Harajuku.

Harajuku je mjesto u Tokyu poznato kao modno središte sa ulicama Omotesando i Takeshita i ključno mjesto japanske alternativne scene radi okupljanja alternativaca na tom području, pogotovo na mostu Jingu (Jingu Bashi) i u Yoyogi parku. Tu su i mnogi dućani sa alternativnom odjećom, uključujući one mladih, nepoznatih dizajnera stacioniranih u području Ura-Hara. To je i mjesto rođenja prve originalne japanske subkulture 1980ih; takenokozoku. Japanska ulična moda 2000.-ih stječe nevjerojatnu svjetsku slavu i postaje najpoznatija po imenu Harajuku, pogotovo radi djelovanja Gwen Stefani i njenih “Harajuku girls“.

Jingu Bashi ili Jingu most ili Harajuku most – mjesto okupljanja. © Razzbuffnik@ WordPress

Zapadni mediji su se naravno ulovili na novi trend i u svom pisanju o njemu najčešće su koristili nazive “Harajuku djevojke” ili “Harajuku stil/ovi”, a glavna su im boljka bili netočni i generalizirani podaci. Danas su se članci ipak poboljšali, ali ti stari nazivi se provlače, buneći javnosti i revnije novinare koji se pitaju da li su ti oni točni, postoji li ipak nešto više iza njih i stereotipa koji su putem njih izgrađeni te tko su zapravo Harajuku djevojke, da li su to subkulture, modni trendovi, mladenačka buntovna moda…

U ovom članku pokušati ću ukratko razjasniti te nazive, dati bolji pregled pojava koje se njima nazivaju i izgraditi svoj pojmovnik kojime ću se služiti i u kasnijim člancima.

*

Harajuku djevojke ili Harajuku stil su nazivi koji i dan danas ponegdje kruže, a svode sve alternativne modne pojave u Japanu pod jedan nazivnik. Zapadni mediji su putem njih donosili generalizirane zaključke o svim takvim pojavama, ne uzimajući u obzir da pričaju o “kruškama i jabukama”.

Pa tako kažu npr. da: “Harajuku djevojke hodaju sa starijim muškarcima koji im zauzvrat kupuju stvari” (enjo kosai) iako se zapravo radi o stereotipu iz samo jedne jedine subkulture; kogal (gyaru), a na ostale se ne odnosi. Šteta se nanosi, s jedne strane nerazumijevanjem gyaru motiva za takvo ponašanje, a s druge stavljanjem stigme na cijelu japansku uličnu modu i djevojke koje je nose kao promiskuitetne, naivne, manipulirane muškarcima i opsjednute brand robom toliko da se bacaju u prostituciju. Pojedinaca naravno uvijek ima, neovisno o ikakvom stilu, no ovo je daleko od istine; japanske djevojke vrlo dobro znaju što žele, a alternativno se izražavaju često aseksualno ili dodaju morbidnu notu seksualnosti. Gyaru su i danas revolucionarne i ostaju jedine po drugačijem pristupu isticanjem vlastite seksualnosti u svrhu jačanja ženskog identiteta. No taj pristup se nije održao, pa su se tako i subkulture nakon kogal djelomično pojavile kao kontra reakcija na gyaru seksualnu revoluciju.

U Harajuku priči govori se najčešće o djevojkama jer su one simbol izvornih japanskih subkultura i alternativne kulture (znači tu ne uključujemo “uvezene” zapadne subkulture kao što su punk ili rockabilly). Djevojke su najprisutnije subkulturne članice i predvodnice, one postavljaju trendove i pravila, a ženska kultura i njen duh su temelj japanske alternative scene danas i njegovih kretanja (odnosi se i na “muške” subkulture kao što je visual kei). Ova pojava je revolucionarna naprema zapadnim subkulturama muškog karaktera. O ovoj temi toliko za sada, o njoj pišem detaljno u svojoj knjizi, a nakon njenog izdavanja posvetiti ću joj i kasnije članke na blogu.

*

Kada govorimo o japanskim alternativnim modnim pojavama radi se zapravo o cijeloj lepezi pojava, koje se opet granaju unutar svoje kategorije. Izdvojila bi ih možda ovako: subkulturni stilovi, japanski modni stilovi, japanska ulična moda i Harajuku kultura.

Subkulturni stilovi su subkulture, jasno određena plemena sa svojim pravilima unutar zajednice i specifičnim odnosima prema mainstream društvu i drugim subkulturama. Oni se ne tiču samo odjevnog stila već i ideologije te postoji cijeli jedan svijet i životni stil koji su izgradili. Unutar tog životnog stila orijentirani su na potrošnju specifične glazbe, filmova, umjetnosti, literature… U subkulturne stilove se ubrajaju npr. lolita i gyaru, ali i “naše”, uvezene i ponekad modificirane subkulture; punk, rockabilly, goth…

Kogal – © Wonderland Sweet@Blogspot

Japanski modni stilovi su ulični stilovi koji se (još) nisu razvili kao prava subkultura, ali postoje kao zaseban odjevni stil, kategoriziran među mladima određenim imenom  i koji ima svoja pravila koja određuju što spada, a što ne u tu kategoriju. To su npr. fairy kei, mori girl, dolly kei, otome kei

Dolly kei – © TokyoFashion.com

Japanska ulična moda. To su sve one odjevne pojave koje su nadahnute Harajuku kulturom općenito, ali koje (još) ne spadaju u određenu modnu kategoriju, ne mogu se klasificirati kao određeni stil. Upravo zato naziv Harajuku stil nije prikladan jer podrazumijeva određeni, kategorizirani i prepoznatljivi stil. No ovdje se radi o osobnim stilovima pojedinaca, raznolikima u toj mjeri koliko i njih ima. I k tome često promjenjivima u skladu sa raspoloženjem i modnim trendovima. Stil uvijek podrazumijeva određenu konstantu, treba ga izgraditi i da bi bio prepoznat održavati. Dok je s druge strane moda promjenjiva i nestalna. Iako je ova ulična moda prilično neodređena jer ovisi o pojedincima, ipak se u stilovima tih pojedinaca može prepoznati opći duh japanske alternative (Harajuku kulture) i onoga čemu oni svi teže. To su originalnost, ekonomičnost (štedljiva DIY i second hand kultura), slojevanje kao umjetnost (slikanje odjećom) i rušenje autoriteta i tradicije što izvode netipičnim korištenjem i miješanjem brandiranih predmeta i predmeta japanske i strane kulture, tradicije i suvremenosti. Primjer za osobni stil nadahnut Harajuku kulturom se može naći kod osoba prikazanih u časopisu Fruits, koje je slikao fotograf Shoichi Aoki koji u svom izboru ljudi na ulici traži osobnost i originalnost, dok s druge strane izbjegava etablirane subkulture.

Advertisements

One response to “Harajuku – razjasnjenje pojmova koje cu koristiti na stranici.

  1. Pingback: Japanska ulicna moda u domacim medijima | MyauMania·

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s